"Tajna ljudskog bica nije samo u zivljenju, vec i u tome zasto da zivi. Bez odredjene predstave o tome zasto da zivi, covjek nece prestati da zivi i pre ce unistiti sam sebe nego sto ce ostati na zemlji"
"Decija sreca je sladja od svake druge"
"U vecini slucajeva su ljudi, cak i zlocinci, daleko bezazleniji i prostodusniji, nego sto mi o njima mislimo. A takvi smo i mi sami"
"Sve je lepo i prekrasno jer je sve istina"
"Zar je zbilja u danasnje vreme cudo naici na coveka koji bi se pokajao zbog svoje gluposti i javno priznao svoju krivicu"
"Oni misle da urede svoj zivot pravicno, ali odbacivsi Hrista, svrsice time sto ce zaliti svet krvlju, jer krv izaziva krv, a ko izvuce mac, taj ce od maca i poginuti"
"Braco ljubav je uciteljica, ali je treba znati steci, jer se ona tesko stice, skupo placa, dugim radom i polagano, jer voleti treba ne slucajno i za trenutak, nego zasvagda"
"Jer je sve kao okean sve tece i dodiruje se: na jednom mestu dodirnes na drugom kraju sveta odjekuje"
"Nema dragocenijih uspomena, nego iz prvog detinjstva u kuci roditeljskoj i to je skoro uvek tako kad u porodici ima malo ljubavi i sloge"
"Najglavnije samog sebe ne lazite. Onaj koji sam sebe laze i svoju laz slusa, taj dolazi dotle da nikakvu istinu ni u sebi, niti oko sebe ne opaza, dakle dolazi do nepostovanja i prema sebi i prema drugima. A kad ne postuje nikoga, on onda prestaje i voleti; predaje se strastima i grubim nasladama i dolazi do skotstva u porocima svojim, a sve to do neprestanog laganja ljudi i samog sebe"
"Stara tuga pomocu velike tajne zivota ljudskog prelazi postepeno u tihu dirljivu radost, mesto mlade, uzavrele krvi, nastupa krotka, vedra starost, blagosiljam svakidasnje radjanje sunca i srce mu moje kao i pre peva: ali vec vise volim njegov zalazak, duge kose, zrake njegove, a s njima i tihe, krotke, dirljive uspomene, mile likove iz celog svog dugog i blagoslovenog zivota, a nad svim tim je pravda bozija koja nas raznezava, primiruje i sve prasta. Zavrsava se zivot moj, ja znam i osecam to, ali osecam svakog preostalog dana kako se zivot moj zemni dodiruje sa novim, beskonacnim, neznanim zivotom, no koji je vec tu, pred kojim razdragano trepti dusa moja, sija um, radosno place srce..."
"I kad bacim pogled unatrag na zivot,
on mi se ukazuje kao ljeskava i nemirna povrsina satkana od,
krpica svjetlosti i krpica mraka"
"Smijesna i mutna motanja osjecaja,
polovicnih osjecaja, senzacija, kakva
se mogu roditi samo u djetinjim dusama"
"U vrevi zivota kao da potpuno zaboravimo
na pejzaz, potpuno izgubimo vezu sa stablima,
s prirodom oko nas. Zanima nas samo covjek, go ziv covjek,
s njegovim srcem punim strepnje i nemira i strasti, s njegovim
vjecitim nespokojstvom i s besprekidnim motanjem
i treperenjem i svjetlomrcanjem cuvstvovanjau njemu"
"Navecer pred spavanje, na plavicastoj ivici,
izmedu sna i jave, najjace se razigrava masta"
"Dijete ima beskrajnu i besmrtnu dusu,
pa da je kasnije kad odraste izgubi. Djetinjstvo
je puno beskraja i besmrtnosti kao uvala zapljusnuta vjetrom sa pucine.
Djetinja je dusa sva satkana od ljeskanja bivstvovanja i nebivstvovanja, sva
natrunjena odbljescima vjecnoga"
"Nasim nestankom nestaje sve, bas sve,
pa i samo mjerilo postojanja i nepostojanja.
Ono sto vremenu daje tok to su kucaji naseg srca u njemu
ono sto prostoru daje prostornost to je kretanje nasih misli kroza nj"
"Djetinjstvo je pregrst besmrtnosti
Smrt preza pred vedrim djetinjim okom, rasplinjuje se od zracenja
djetinje duse. Dijete je zasticeno od nje, zaogrnuto u plavu haljinicu besmrtnosti"
"Negdje duboko zapretana u djetinjem bicu lezi
jedna celija u kojoj tinja besmrtnost, a odmah
do nje, u neposrednom susjedstvu, druga celija u kojoj drijema smrt"
"Covjek ne moze da se oslobodi lazi kao ni svoje koze"
"Uopste, sve, ama bas sve iznosimo iz djetinjstva,
u starosti se svakim danom u to sve vise uvjeravamo"
"Uvijek kada je vedar dan, osjetim kao da me neko
uzme za ruku i povede natrag na izvore mog djetinjstva"
"Smrt. Vjecita misao. Drug iz djetinjstva. Nasusna
hrana mojih dana i mojih noci. Pritajena klica svijesti
u nasim zaboravima. Jedino stalno i vjecito prisustvo u nama"
"Treba mrziti smrt. Treba pobijati smrt, bez predaha,
svim sredstvima, na svakom koraku. Treba mobilizirati
sve ljudske snage na tu mrznju protiv smrti. Jer u zivotu
kao da se i ne radi drugo nego samo umire. Zivot kao da
i ne znaci drugo nego nanizati velik, grdan broj umiranja,
svojih rodjenih i tudjih-pa najzad umrijeti, sasvim umrijeti.
Prestati dozivljavati cak i umiranja"
"Kad je covjek jednom naucio da misli, ma o cemu mislio
on u stvari uvijek misli na svoju vlastitu smrt. Svi su filozofi
bili takvi. Smrti je u sustini jedina tema pjesnika"
"Citav nas zivot moze da bude puka jedna fikcija,
jedna strasna igra u zagrljaju bunila, jedina usijana
iluzija prosanjana na rubu stvarnosti. Jedino je smrt
realna. Ona je jedino sto nam se u zivotu stvarno dogadja"
"Tajna jakih je u tome da, kad to ustreba, umiju biti slabi,
tajna slobodnih je u tome da u datom casu umiju objesiti
o klin svoju slobodu. A tajna slabih je u tome sto umiju samo roptati
puni svoje slobode, s kojom ne znaju sto bi zapoceli, van da se njome
hlade kao lepezom"
"Zivot ljubavi je zivot maslacka! Stalno ugrozen,
pod vjecitom prijetnjom da se od jednog otpuha raspline!...
"Na razne se nacine moze provesti zivot
postoje razni putevi. Na tim putevima covjek
naidje na razne ljepote i obasjanosti"
"Tvoje oci blistaju takvim sjajem, da bih uz njega mogao zivjeti zauvijek
Tvoje ruke mi pruzaju takva milovanja i onda zaboravim,
na tugu koja je do skoro bila moj najbolji prijatelj
Zelja mi je da se pored tvojih ruku probudim svakog jutra,
a steta je što mi se prokleta zelja nece ispuniti."
"Bio jednom jedan klinac pravoslavni Dalmatinac
malo cudan malo uslovan, a kazu da se zvao Jovan
malo cudan malo uslovan, a kazu da se zvao Jovan.
Rastao je u Krajini gdje najljepse svicu zore
i gledao svakog dana na Karinsko plavo more
i gledao svakog dana na Karinsko plavo more.
Tu je jednom ljetovala iz Srbije jedna mala
zaljubi se u Jovana krajiskoga sirotana
zaljubi se u Jovana krajiskoga sirotana.
U bogatstvu prokletome njen se otac zanosio
odveo je u Srbiju kad je Jovan zaprosio
odveo je u Srbiju kad je Jovan zaprosio.
Saznali su neki ljudi da se sama zorom budi
ona ceka svoga princa svog Jovana Dalmatinca
ona ceka svoga princa svog Jovana Dalmatinca.
Kad sam cuo ovu pricu suza mi u oku sinu,
jer je Jovan Dalmatinac zivot dao za Krajinu
jer je Jovan Dalmatinac zivot dao za Krajinu."
Home 
Search 
Register 
Log in 
Subject: novi stihovi 
Sun Aug 24, 2008 3:04 pm